Povijest

“Bratski pokret” ima svoje početke u Dublinu oko 1827. godine i širi se iz Irske prema Velikoj Britaniji. Prvo zajedništvo (crkva) u Engleskoj bilo je u gradu Plymouth 1831. godine, gdje je pokret počeo biti dobro poznat. Do 1845. godine zajedništvo u Plymouthu brojalo je preko 1000 članova. Bratske crkve proširile su se Europom i šire.

Kao zajednica nazvani su “braćom” zbog njihove prakse oslovljavanja jednih drugima braćom umjesto nekim titulama. Glavne težnje pokreta bile su stvoriti jednostavno, sveto i čisto zajedništvo sastajanja u ime Gospodina Isusa Krista te omogućiti svim kršćanima sudjelovanje u zajedništvu bez obzira na pripadnost različitim denominacijama ili crkvama.

 

O POČECIMA KRISTOVE CRKVE U RIJECI

Današnja Kristova crkva u Rijeci nema strogo definiran početak u Rijeci i okolici.
Prvi vjernici ove crkve potječu iz skupine evanđeoskih vjernika, početno još denominacijski neodređene, koju su oko 1930. predvodili u Opatiji i okolici Ivan i Josip Puž te Andrija Matetić.

Postojala je suradnja i s pojedinim vjernicima Evangeličke crkve u Rijeci, kao i s baptistima u Zagrebu. Na Sušaku je 1931. održano prvo baptističko bogoslužje na ovom području koje je predvodio Vinko Vacek, predsjednik Baptističkoga saveza u tadašnjoj Jugoslaviji, a na kojemu su, uz nekoliko Sušačana i Riječana, sudjelovali i opatijski vjernici. Čvršća suradnja sušačko-riječke i opatijske skupine nije, međutim, bila moguća zbog razdvojenja državnom granicom.

Oko 1930. opatijska grupa već je povezana i s talijanskom bratskom crkvom (Chiesa cristiane dei fratelli) koja u Italiji postoji još od 1833. Alfredo Veneziani brinuo je za vjerničku skupinu u Opatiji, kao i za vjernike u Trstu, Gorici i Oslaviji (pored Gorice), a u Opatiju su povremeno dolazili i drugi propovjednici talijanske crkve, posebice Paolo Veneziani i Cesare Ronco. Propovjednik C. Ronco održao je u Opatiji u kolovozu 1930. prvo krštenje uranjanjem kada je nekoliko tamošnjih vjernika krstio u moru.

Svršetkom Drugoga svjetskog rata propovjednici iz Italije nisu više, zbog novonastalih političkih prilika, bili u mogućnosti nastaviti s redovitim dolascima u Opatiju. Opatijska skupina stoga ponovno traži vezu s baptistima u Hrvatskoj. Kako riječka baptistička crkva nije još bila formirana, a kontakti s gorsko-kotarskim i ličkim baptistima nedostatni, oni se naposljetku ipak povezuju s vodećim ljudima zagrebačke Kristove crkve slobodne braće, Gabrijelom Jonkeom i Brankom Đakovićem. Oni se kontinuirano skrbe za daljnji rad, a crkva postaje članicom Saveza Kristovih crkava slobodne braće u tadašnjoj Jugoslaviji. Vjerski sastanci nastavljaju se održavati u privatnim prostorima.

Istodobno se u Rijeci nedugo nakon 1947. službeno osniva Kristova crkva slobodne braće koju vodi Milan Bođanski. Crkvena prostorija nalazila se u riječkome Starom gradu u negdašnjoj ulici Marseča, na lokaciji koja je danas Šime Ljubića 8a. Sredinom 1950-ih formira se u Rijeci još jedna srodna, ali neformalna vjernička skupina koju predvode Aleksandra i Nada Švast. Okupljaju se jedno vrijeme zajedno s baptistima u Dežmanovoj 3, a potom u svome stanu u Ulici Maksima Gorkog 35 (danas Tizianova).

Oko 1958. Milan Bođanski napušta Rijeku, a većina vjernika iz obje skupine, zajedno s Opatijcima, započinje se okupljati u zakupljenom prostoru u Ulici Obitelji Duiz 2. Jedno se vrijeme održavaju jutarnji bogoslužni skupovi u Rijeci, a poslijepodnevni u Opatiji. Bogoslužja u Opatiji naposljetku prestaju kada ondje više nije bilo moguće obnoviti zakup prostora.

Budući da je prostor u Duizovoj 2 bio skučen, traže se mogućnosti za dobivanje lokacije za izgradnju namjenske crkvene zgrade. Gradske vlasti odobrile su lokaciju u Ulici Frana Kresnika 31 i godine 1965. izgrađena je i otvorena nova crkvena zgrada, na mjestu gdje stoji i danas. Tijekom godina nekoliko je puta obnavljana i proširivana. Crkva poslije mijenja naziv u Kristova crkva braće, a godine 2000. u Kristova crkva. Vodeći vjernici u crkvi bili su do 1990-ih Luka Ilišinović, Mirko Matošević, Mijo Strbad i drugi, a danas crkveni rad predvode Zlatko Molek, Vedran Mladenić  i Damir Strbad.

Kristova crkva u Rijeci upisana je u Registar vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj pod upisnim brojem 42 (Kristove crkve), a također se koristi i pravima iz Ugovora o pitanjima od zajedničkog interesa s Vladom Republike Hrvatske (NN 196/2003) budući da su Kristove crkve ugovorno pridružene Savezu baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj.
(Ruben Knežević)